Plivanje u rijeci Dravi

Prvo organizirano plivačko društvo u Osijeku osnovano je 21. veljače 1870. godine pod nazivom Plivaoničko društvo u Dolnjem gradu, no kao prvi plivački klub koji se plivanjem bavio kao sportom spominje se plivački klub Crni plivači. Crni plivači osnovani su 1920. godine kada su brojali 12 članova, da bi već slijedeće godine imali 50 članova. Članovi kluba su 29 rujna 1922. godine priredili promidžbeno plivačko natjecanje na Garnizonskom kupalištu. Natjecalo se u disciplinama štafeta 3x 32 metra za muškarce slobodni stil, plivanje 32 metra za žene slobodni stil, plivanje za vojnike 32 metara slobodni stil, preplivavanje rijeke Drave na lijevu stranu slobodnim stilom, skakanje sa zaletom na glavu u rijeku Dravu, plivanje protiv struje 32 metra i plivanje za muškarce i žene 400 metara. Natjecanje je organizirano prema pravilima tadašnjeg državnog plivačkog saveza.

Nakon 2. svjetskog rata, fiskulturno društvo Sloga osnovalo je plivačku sekciju. Iste 1946. godine izgrađeno je sportsko plivalište u zimskoj luci, te organizirano (pred oko 1000 gledatelja!) prvo plivačko natjecanje u disciplinama 50 slobodno i prsno te štafeti 4×50 slobodno, a nakon plivačkog dijela odigrana je vaterpolo utakmica između momčadi plivačke i veslačke sekcije FD Sloga. 16 siječnja 1949. osniva se plivački klub Omladinac kao prvi samostalni plivački klub u Osijeku. Već slijedeće, 1950 godine klub ostvaruje zapažene rezultate. Franjo Vertag postaje pionirski prvak države u leđnom stilu, Stanislav Kramarić osvaja naslov republičkog prvaka na 800 slobodno, a ekipa Omladinca osvaja naslov vice prvaka Hrvatske. U Osijeku se 4. kolovoza 1950. organizira omladinsko prvenstvo Hrvatske na kojem je nastupilo 250 plivača. Iste godine na prvenstvu Jugoslavije u Rijeci članovi Omladinca Marijan Žuželj i Vlado Giner postaju državni prvaci u omladinskoj konkurenciji. 1951. godine osječki plivačTomislav Copkov postavlja državne rekorde u disciplinama 100, 200 i 400 slobodno u pionirskoj konkurenciji. Isti plivač je prvi plivač u bivšoj Jugoslaviji isplivao 100 metara slobodno brže od jedne minute.

Nakon 1954. godine počinje polagani pad rezultata osječkog plivanja koje je svoj kraj doživjelo 1964. godine kada je sanitarna inspekcija zabranila kupanje i treniranje u zimskoj luci.

Copacabana

Skupina entuzijasta i bivših plivača potaknula je 1970. godine inicijativu za izgradnju bazena u Osijeku. Olimpijski bazen otvoren je izgradnjom športsko rekreacijskog centra Copacabana 1974. godine kada je i obnovljen rad plivačkog i vaterpolo kluba Omladinac. Prvi trener je bio gospodin Alojz Vondrak, a do početka osamdestih godina u klubu je stasalo nekoliko plivača koja su redovito ulazili u finalne utrke na državnim prvenstvima.

1981. Željko Lončar je bio najbolje plasiran s ukupno osmim vremenom isplivanim te godine u Jugoslaviji na 200 prsno, aSiniša Kadoić s osmim vremenom na 100 slobodno u Hrvatskoj.

U drugoj polovini osamdesetih uz trenera Vondraka mlade plivače trenira i Željko Lončar, stvarajući ekipu koja počinje suvereno vladati na prvenstvima Slavonije, te vremenom ostvaruje sve zapaženije nastupe u nekim finalnim utrkama na državnim prvenstvima. Obzirom na nepostojanje natkrivenog bazena ostvarivani su iznimni uspjesi u konkurenciji Hrvatskih i Jugoslovenskih klubova koji su imali cjelogodišnji rad u optimalnim uvijetima. Tada se tijekom zime putovalo na plivačke treninge u Borovo koje je tri godine imalo balonom natkriven bazen, te u Sombor. Tijekom zimskog ferija odlazilo se na pripreme u neki od hotela s plivačkim bazenom na Jadranu.

Za istaknuti su srebrna i brončana medalja Marija Vastla osvojene na 100 i 200 metara prsno na prvenstvu Hrvatske za pionire 1984. Krajem osamdesetih prvoj ekipi Omladinca (Saša Tompa, Ratko i Dragan Kurepa, Kruno Zeman, Sanja Kadoić) priključuju se i mlađi plivači Mihael Močković i Marija Avlijaš.

Posljednje okupljanje i rad plivača Omladinca bio je na pripremama u Rovinju (lipanj 1991.) Zanimljivo je reći da se autobus s osječkim plivačima na povratku s priprema, križanjem Vukovarske i Klajnove ulice provezao 15 minuta prije nego je tenk JNA skršio crvenoga fiću.

Plivanje u Osijeku slijedećih osam godina nije djelovalo kao organizirani sport, jer je bazen na Copacabani bio devastiran i van upotrebe.

Suvremeno plivanje

Izgradnjom Gradskih bazena 1999. godine Željko Lončar pokreće nastavak djelovanja plivačkog sporta u Osijeku osnivanjem plivačkog kluba Osijek čiji je prvi predsjednik i trener. Od samog početka u rad kluba se uključuju bivši plivači Omladinca, pa (uz aktivno treniranje i natjecanje), Saša Tompa preuzima poslove tajnika kluba, a Mihael Močković posao trenera u čemu mu pomaže i Rahela Janson. Glavni trener kuba 2002. postaje Ivan Szabo i na toj dužnosti je do 2008. kada uprava kluba dužnost prvog trenera ponovo dodjeljuje Mihaelu Močkoviću.

Najuspješniji plivači plivačkog kluba Osijek u deset godina postojanja su Mladen Maričič, Boris Perković, Sara Muhvić, Monika Teklić, Mirjana Romić i Laura Herek koji su u reprezentacijI Hrvatske zabilježili službene nastupe. Prvaci Hrvatske postali su Monika Teklić, Domagoj Čalušić, Bruno Jagarinac, Antonio Čajo i Mirjana Romić.

U trenutku stvaranja ovog teksta, ženska štafeta mlađih juniorki u sastavu Mirjana Romić, Mihaela Lubina, Laura Herek i Barbara Prša, od postavljanja novog državnog rekorda u štafeti 4×50 metara mješovito dijeli samo 70 stotinki sekunde. Vjerujemo da su ove djevojke uz Leilu Gabela, Filipa Vujića i Dominika Kovača dobra najava slijedećih velikih iskoraka osječkog plivanja koje je do sada kroz povijest dokazivalo da se i u puno inferiornijim radnim uvjetima od konkurencije, mogu ostvariti vrlo dobri rezultati.

Nadamo se da će izgradnja novog sportskog plivališta i velikog bazena napokon osječkim plivačima omogućiti ravnopravne uvijete rada, a sigurni smo da će upravo ta karika koja nedostaje osječkom plivanju omogućiti ubrzani priključak vrhu hrvatskog, pa time i europskog plivanja.