U srijedu , 14.12.2016. u dvorani Gradski vrt održan je roditeljski sastanak na kojemu su nazočili čelni ljudi Hrvatskog plivačkog saveza, gospoda Ivan Varvodić , predsjednik i Željko Lončar, dopredsjednik.

Nakon pozdravne riječi predsjednika Kluba gospodina Molnara, riječ je preuzeo gospodin Lončar koji je, uz pozdrav nazočnima, rekao da su on i gosp.Varvodić ovdje u višestrukim ulogama i da su, na neki način, i gosti, zbog svojih funkcija koje obnašaju u HPS-u, ali i domaćini, jer su oba Osječani, uz opasku da bi se po tome moglo zaključiti da je grad Osijek u vrhu hrvatskog plivanja.

Lončar je nadalje istaknuo kako se nada da je ovaj sastanak samo jedan u nizu, jer je jedan od ciljeva  HPS-a tendencija da bude involviran u sva događanja u svim plivačkim klubovima u Hrvatskoj i u sve njihove aktivnosti.

Predstavljajući gospodina Ivana Varvodića, gospodin Željko Lončar je istaknuo da nazočni imaju čast slušati čovjeka koji je „na ti“ sa vrhunskim svjetskim plivačima  i koji je član vrhovnih svjetskih i europskih plivačkih organizacija i njihovih tijela te jedan od vodećih europskih i svjetskih plivačkih stručnjaka.

Nakon ovog uvoda, riječ je preuzeo gospodin Varvodić koji  se predstavio kroz svoju kratku biografiju, naglašavajući kroz nju da je osječanin i da mu je cilj, kroz budući rad u Hrvatskom plivačkom savezu, čiji je sada predsjednik, podići nivo kvalitete u svim slavonskim klubovima pa tako i u našem klubu, za koji je naglasio da je i jedna od njegovih želja da se zajedničkim djelovanjem i suradnjom napravi iskorak i u smislu rada, ali i u smislu rezultatskog napretka naših plivača. . U biografiji se moglo čuti da je gosp.Varvodić bio i trener najuspješnijih hrvatskih klubova, glavni trener i direktor reprezentacije Hrvatske, direktor Olimpijskog odbora, a da se sada ponovo vratio “u bazu“, u HPS, a sve kako bi podigao razinu na kojoj se hrvatsko plivanje trenutno nalazi.

U svom izlaganju, gosp.Varvodić je rekao da rezultate ne čine ni bazeni ni sredina, već ljudi, odnosno, da ljudi stvaraju i uspjehe i neuspjehe. Naglasio je da je plivanje znanost i jedan od najznanstvenije utemeljenih sportova te zbog toga i sam rezultat u plivanju ovisi o količini rada, kontinuitetu rada, ali i znanstvenim metodama.

Po njemu, ukupni rezultat, kako kluba, tako i plivača, ovisi o angažmanu i motivaciji cijelog sustava.

Jedan od najvažnijih zadataka kluba je stvoriti vrhunskog plivača.

A da bi se stvorio vrhunski plivač, na osnovu modela razvoja plivačkog sporta, trebaju postojati točno definirani planovi i programi aktivnosti iz kojih proizlaze i ciljevi, koji su, osim želje, i odgovornost i obveza svakog kluba. Klub, kao takav bi, kroz svoj Statut, trebao imati jasno definirane institucije i ciljeve te, po Statutu, ustrojenu piramidu funkcioniranja kluba sa jasno određenim aktivnostima i zadatcima i ciljevima na svim razinama. Samo funkcioniranje kluba je sinergija PREDSJEDNIKA, IZVRŠNOG ODBORA, TRENERA, RODITELJA I PLIVAČA.

Roditelji ne bi smjeli biti isključeni iz cijele ove priče, jer su oni najvažnija karika u organizaciji, motivaciji i svakolikoj podršci svome djetetu, odnosno plivaču te moraju znati koji je cilj kada je njihovo dijete u pitanju. Na ta pitanja odgovor bi im,  u svakom trenutku, trebala dati struka, odnosno treneri. Profesor je ovdje podvukao da je prevelika ambicioznost roditelja jednako loša kao i prevelika ambicioznost trenera, a i jedna i druga se negativno mogu odraziti na dijete-plivača. Bilo bi idealno pronaći „ambicioznu sredinu“,  što nije nimalo lako.

Ali, s jasno definiranim ciljevima s kojima Klub ide prema svojim plivačima, oni se pronalaze na njima odgovarajućoj stepenici i njoj teže. A do nje mogu doći SAMO I AKO POSTOJI JASNO DEFINIRAN PLAN I PROGRAM RADA u koji su uključeni plivači, svaki u svom individualnom programu po ciklusima i u skladu sa svojim antropološkim obilježjima, počevši sa obukom neplivača pa do rezultata, a kojemu bi svi, u skladu sa svojim mogućnostima i interesima, trebali težiti. Ukoliko u klubu ne postoj plan i program, prof. Varvodić taj „način rada“ naziva ORGANIZIRANA IMPROVIZACIJA.

Plan se definira metodama rada, a planira se, ne iz tjedna u tjedan, već iz dana u dan, dugoročno, transparentno i prepoznatljivo, sa svim osnovnim elementima planiranja i programiranja i zakonitostima trenažnih procesa. Struka, dakle treneri (profesor ovdje naglašava važnost voditelja struke u klubu) kroz rad stručnih savjeta i u koordinaciji sa ostalim segmentima kluba, mora dati plan i program, ali i odgovore o njihovom provođenju te o ostvarenju zacrtanih ciljeva i razlozima odstupanja od istih, za svakog pojedinog plivača, ali i za klub u cjelini. Profesor je naglasio da, ukoliko nema kvalitetnog planiranja, nema ni dugoročnog razvoja plivača te je rekao da je „bilo kakav plan bolji od nikakvog plana“.

Sukladno ovome, klub je jedino mjesto koje ima zadatak stvarati vrhunske sportske rezultate te kao takav postaje sastavni dio naših života, a u kojemu se isprepliću naše (djetetove, roditeljske, trenerske) ambicije, želje i mogućnosti.

Simbioza psiholoških, socioloških, trenažnih, natjecateljskih i, na kraju, rezultatskih segmenata, je simbioza potencijalne energije koja u svakom trenutku treba biti pravilno usmjerena, usmjerena ka rezultatu.

Ono što je profesor još naglasio je to, da u svim ovim segmentima, veliku ulogu igra i naša tradicija koja nas također definira i/ili potiče ili sputava u odrađivanju postavljenih nam zadataka i u  ostvarenju naših ciljeva.

Profesor je naglasio važnost antropološkog razvoja svakog djeteta posebno, jer, niti sva djeca rastu i razvijaju se u isto vrijeme, niti sazrijevaju i u biološkom i psihičkom smislu te dolazi do disproporcije između biološkog i kronološkog razvoja pa se i ovaj dio „odrastanja“ itekako mora uzeti u obzir u planiranju i radu s pojedincima-plivačima. Zbog toga je važno pratiti svakog plivača i njegov napredak te paziti da plivanje ne postane „zločesti sport“ koji će dovesti do ozljeda, ali i do razočarenja djece, ukoliko si postave previsoke ciljeve koje ne uspiju ostvariti ili ukoliko postanu „prerano uspješni“ te se kasnije teško mire s porazima.

Treneri moraju biti i psiholozi i u takovim trenutcima znati što učiniti s takvim plivačima, trebaju ih znati motivirati i „vratiti u bazen“, ukoliko posustanu na svom plivačkom putu.

I, na kraju, jedna od najvažnijih rečenica koju je profesor Varvodić izrekao, a koju bi svi mi trebali zapamtiti, je: „MEDALJE SE OSVAJAJU NA TRENINZIMA, A OKO VRATA STAVLJAJU NA NATJECANJIMA“.

Drugim riječima, svaki trening bi trebao biti malo natjecanje, svi plivači bi morali biti motivirani, svi bi morali imati definiran i jasan mali ili veći cilj na svom plivačkom putu, a sve kako bi im se njihov dugogodišnji rad i trud na svim trenažnim poljima, u bazenu ili na suhom, „isplatio“ i kako bi bili zadovoljni sobom i svojim rezultatima i kako bi, najviše od svega,  napredovali.

A, svi mi, roditelji, treneri i ostali koji smo tu zbog njih, plivača, moramo im biti podrška i moramo znati što je naš dio posla u njihovom sportskom i plivačkom razvoju.

A pomoć, skrb i podrška su neki od trenutno glavnih ciljeva i zadataka Hrvatskog plivačkog saveza i gospodina Varvodića, definirani njihovim aktima. No, bez obzira na akte, profesor Varvodić nam je pokazao da, uz svoje neizmjerno enciklopedijsko plivačko znanje, zaista želi pomoći i nama „malima“ i našim plivačima kako bi bili što uspješniji i što konkurentniji, kako u hrvatskim, ali i u europskim i svjetskim okvirima, i na tome mu hvala, uz još jednu njegovu opasku, a to je da, bazen, kakav god da imamo, ne smije biti ničiji alibi, niti za neispunjavanje jasno definiranih ciljeva i planiranih trenažnih procesa u svim dobnim kategorijama, niti za nedostatak rezultatskog napretka i uspjeha svih naših plivača.

Zahvaljujemo se gospodi Lončaru i Varvodiću što su s nama podijelili svoja znanja i razmišljanja o plivanju i plivačima, ali i o svima nama općenito, koji smo tu, tik uz bazene i što su nam dali jasne smjernice u kojem pravcu bi se trebali okrenuti ukoliko želimo da u bazenu imamo sretne, zadovoljne i naravno, što uspješnije  plivačice i plivače, od onih najmanjih, do najstarijih i  najuspješnijih.