Plivački klub Osijek osnovan je 1998., ali plivanje u ovom gradu ima
gotovo dvjesto godina. Priča počinje kupalištem na splavi, prolazi kroz
društvo koje je Osijeku donijelo prvo plivačko udruženje u Hrvatskoj,
pa kroz Zimsku luku pred 2500 gledatelja i tri desetljeća u kojima se
plivalo samo ljeti.
S 1998. počinje suvremeno plivanje u Osijeku: uz nove Gradske bazene
osnovan je klub koji radi cijele godine, u svim uzrastima. Ovo je
cijela kronologija, uz izvore na dnu stranice.
2 Kronologija
Povijest plivanja u Osijeku
1
1836.–1925.
Grad se prvo okupao, pa zaplivao
Gradske su vlasti slobodno kupanje u Dravi dugo zabranjivale, posebno onima koji nisu znali plivati. Plivanje u Osijeku zato ne počinje klubom nego kupalištem: od početka 19. stoljeća na dravskoj obali niže se niz kupališta, a plivalo se ondje gdje se kupalo.
1836.
Prvo javno kupalište i Riječno kupališno dioničko društvo (Strom-bad-Actien-Gesellschaft-Esseg), na splavi kod Pukovnijskog vrta između Gornjega grada i Tvrđe, sa šest kabina. U dioničare se odmah upisalo 80 građana, a prvi upravitelj bio je Franjo Majer.
1864.
Garnizonsko kupalište, osječki „Garnika", otvara se na desnoj obali Drave uz Vodena vrata u Tvrđi. Ono će četrdeset godina kasnije postati matično kupalište prvog osječkog plivačkog kluba.
Garnika je imala ponton, pješčani plićak za neplivače, ležaljke i posude s palmama. Snimka je iz kasnijih godina kupališta, a ne iz godine otvorenja.
Foto: Dario Ružić —
SiB.hr
28. lipnja 1869.
Prorađuje prvo donjogradsko kupalište: Gradsko poglavarstvo odobrilo je Gliši Argiroviću i Ferdinandu Sedlakoviću, dioničarima Donjogradske plivaonice i kupaonice, mjesto za novosagrađeno kupalište na desnoj obali Drave.
1922.–1925.
Mreža kupališta širi se na obje obale: Goli-bar kod Kiš-Darde 1922., Močkovićevo kupalište kod Podravlja 1923., Schwanerovo u Gornjem gradu 1924. i Inhof u Donjem gradu 1925. Uz njih, cijela lijeva obala ljeti je bila jedna velika plaža, a najpoznatije slobodno kupalište zvalo se Šang-haj.
Napomena o izvorima: Zapisi iz ovog razdoblja nisu posve usklađeni, pa se za najranije godine navode i drukčiji podaci.
2
1870.–1924.
Prvi na papiru
Osijek je plivačko društvo dobio ranije od svih u Hrvatskoj, ali ga nije zadržao. Prvi hrvatski plivački klub ostat će Victoria sa Sušaka, osnovana 1908., jer je osječko društvo do tada davno prestalo biti sportsko.
21. veljače 1870.
Osnovano je Plivaoničko društvo u Donjem gradu, prvo organizirano plivačko društvo u gradu. Pravila mu je 27. ožujka iste godine potvrdila Zemaljska vlada u Zagrebu.
1904.
Društvo mijenja naziv u Dioničko društvo za izgradnju plivaonice sa kupatilima. Godinama nije djelovalo radi plivača nego radi plivaonice, pa od sportskog postaje trgovačko društvo.
1920.
Osnovan je plivački klub Crni plivači s 12 članova; godinu dana kasnije ima ih 50. Vlastite je kabine imao u Garnizonskom kupalištu. U međuratnom se Osijeku spominju i Građanski, Neptun te Olimpija, ali o njima je ostalo malo zapisa.
29. rujna 1922.
Crni plivači prireduju promidžbeno natjecanje u Garnizonskom kupalištu, po pravilima tadašnjeg državnog plivačkog saveza: štafeta 3×32 m, dionice 32 m i 400 m, skokovi na glavu u Dravu i plivanje protiv struje.
1923.
Članovi kluba Fischer i Altgajer preplivali su prugu Osijek–Aljmaš.
1924.
Crni plivači prestaju djelovati, nakon četiri godine rada.
3
1946.–1950.
Zimska luka i 2500 gledatelja
Poslije Drugoga svjetskog rata plivanje se u gradu vraća naglo i masovno. Prvu plivačku selekciju 1946. osniva FD Sloga, a poticaj su dali Ivica Pepić, Danilo Kristan, inž. Ivo Skarpa, Zoran Vidović, Ante Križan, Josip Bem, Matija Pepić, Vjenceslav Miler, Ernest Pilicar, Mirko Svoboda i Dragutin Binder. Klub u pet godina mijenja pet imena, ali plivalište ostaje isto: Zimska luka.
18. ožujka 1946.
Plivački odbor poziva osječka društva Udarnik, Jedinstvo, Slogu i Grafičar da pošalju po dva člana kako bi se odbor mogao konstituirati.
12. svibnja 1946.
Prvo sportsko plivalište u Zimskoj luci, koje je izgradila plivačka sekcija FD Sloga, svečano otvara dr. Ivo Karner pred oko tisuću gledatelja. Plivalo se 50 m slobodno i prsno u muškoj i ženskoj konkurenciji te štafete 4×50 m.
Plivalište u Zimskoj luci: staze razapete po vodi, ponton uz koji se startalo i obične žarulje na žicama umjesto reflektora. Snimka nije datirana, a plivalište je radilo do 1964.
Foto: Arhiva kolekcionara Franje Kovača —
KomarilOS
29. lipnja 1946.
Drugo noćno plivačko natjecanje u Zimskoj luci, Sloga protiv somborskog Radničkog, gleda oko 2500 ljudi. Za mjeru: to je publika kakvu danas nemaju ni mnogi klupski derbiji u gradu.
5.–7. rujna 1947.
Na omladinskom prvenstvu države u Splitu Franjo Pepić osvaja naslov državnog prvaka na 50 m leđno, a mješovita štafeta 3×50 m u sastavu Pepić, Firinger i Martan pobjeđuje u vremenu 1:55.
1948.
Za trenera je angažiran Tone Štrucelj, poznati plivač i reprezentativac. Nakon prvenstva FNRJ u Splitu plivačka sekcija FD Proleter svrstala se među osam najboljih plivačkih društava u državi.
16. siječnja 1949.
Reorganizacijom fiskulturnih društava plivačka se sekcija izdvaja i osniva Plivački klub Omladinac, prvi samostalni plivački klub u gradu. Pod tim će imenom klub djelovati do 1992.
14.–15. srpnja 1950.
Na prvenstvu Osječke oblasti u Zimskoj luci, u konkurenciji više od 140 plivača i plivačica, Omladinac osvaja naslov i u plivanju i u vaterpolu.
4. kolovoza 1950.
Osijek ugošćuje Omladinsko prvenstvo Hrvatske: oko 250 plivača i plivačica iz 11 hrvatskih klubova.
21. kolovoza 1950.
Na momčadskom prvenstvu Hrvatske u Bjelovaru plivači i plivačice kluba osvajaju naslov viceprvaka Hrvatske.
4
1957.–1989.
Sezona koja traje samo ljeto
Tri desetljeća plivanje u gradu radi na otvorenom i po ljeti: zabrana u Zimskoj luci ostavlja klub bez plivališta, a Copacabana ga vraća u vodu tek 1973. Rezultati su regionalni, a rad se drži na entuzijastima i mladim plivačima.
1957.
Počinje velika stagnacija plivačkog sporta u gradu.
svibanj 1964.
Sanitarna inspekcija zabranjuje kupanje i treniranje u Zimskoj luci. Klub ostaje bez plivališta, a plivanje u gradu gotovo posve zamire. Prema kasnijim sjećanjima, inspekciju su pozvali sami plivači, računajući da će zabrana natjerati grad na gradnju natkrivenog bazena. Na bilo kakav bazen čekalo se devet godina.
1970.
Nekolicina bivših plivača pokreće oživljavanje plivanja u Osijeku. Cilj je od početka samo jedan: izgraditi bazen u gradu.
1973.
Otvara se Sportsko rekreacijski centar Copacabana i PVK Omladinac 12. kolovoza ponovno počinje s radom. Plivače trenira Alojz Vondrak. Bazen je otvoreni, pa se i dalje pliva samo ljeti.
20. srpnja 1986.
Na mitingu na Copacabani, koji postaje tradicionalan, u konkurenciji stotinjak plivača iz Slavonije istaknuli su se Aleksandar Tompa, Saša Kadoić i Sanja Kadoić.
17. kolovoza 1986.
Na Otvorenom prvenstvu Slavonije u Osijeku klub osvaja 18 naslova prvaka.
kolovoz 1987.
Plivači i plivačice kluba prvaci su na Općem prvenstvu Slavonije i Baranje. Konac osamdesetih donosi slabije rezultate, pa se rad svodi na selekciju mladih plivača i čekanje boljih uvjeta.
5
od 1998.
Početak suvremenog plivanja u Osijeku
S 1998. počinje suvremeno plivanje u Osijeku: Plivački klub Osijek osnovan je uz nove Gradske bazene i od prvog dana radi cijele godine, u svim uzrastima i s natjecateljskim programom kakav grad dotad nije imao.
1998.
Željko Lončar osniva Plivački klub Osijek i njegov je prvi predsjednik i trener. To je početak suvremenog plivanja u gradu: klub od prvog dana radi tijekom cijele godine, a u rad se uključuju i bivši plivači iz osječkih klubova prije njega.
2001.
Klub prvi put organizira Lima kup, koji i danas nosi njegov potpis.
2024.
Igor Galić postaje predsjednik uprave kluba.
2026.
Matej Miličić postaje glavni trener kluba.
Napomena o izvorima: Godine između osnutka i danas još prikupljamo: tko je klub vodio kroz to razdoblje bit će dopisano kad klupske zapise provjerimo.
3 Klub danas
Što je klub danas
Klub radi na Gradskim bazenima na adresi Martina Divalta 6a, a ljeti na
ŠRC Copacabana, istom mjestu na kojem se u gradu plivalo i sedamdesetih.
Šest programa pokriva svaku dob: od obuke neplivača do veteranskih dužina.
Klub su 1998. osnovali bivši osječki plivači, ljudi koji su u bazenu bili
i prije njega. Tko je klub vodio kroz godine poslije osnutka još
prikupljamo; današnji treneri i uprava su na stranici
Treneri i uprava.
Kronologija se drži klupskih zapisa, objavljene literature o povijesti
osječkog sporta i novinskih pregleda. Dvije knjige nismo pregledali u
izvorniku, nego su citirane preko drugih tekstova: takve su označene kao
posredne. Fotografije su tuđe i preuzete iz objava navedenih uz njih.
Povijest sporta grada Osijeka: od osnutka sportskih klubova i društava u gradu do 1996. posredno citirano
ur. Zlata Živaković-Kerže, Gradsko poglavarstvo Osijek, 1998.
Monografija na koju se oslanjaju klupski zapisi i novinski pregledi: prvo plivačko društvo, Crni plivači, razdoblje od 1946. do 1950. i Copacabana.
Stari Osijek posredno citirano
Boris Plevnik, Radničko sveučilište Božidar Maslarić, Osijek, 1987.
Godina prvog kupališta i Riječnog kupališnog društva te popis kasnijih kupališta na Dravi.
Kako je izgledalo plivalište u Zimskoj luci i zašto je zatvoreno: klub je sam pozvao sanitarnu inspekciju, nadajući se natkrivenom bazenu. Odatle je i fotografija plivališta.